Zrelo je vrijeme i novi put biram,
Osjećam duboko što srcu je blisko,
Lepršava pjesma u meni se budi
Sloboda je samoća, daleko od ljudi.
Smisao života ponovno pronađen
Osjećaji snažni doživljeni danju,
Mnoge noći stvaranje mi pruže,
Dok slike pejzaža rađaju se stalno.
Hladno uzburkano more, pjene oceana,
Crnogorične šume i fjordovi bliski,
Polarna svjetlost i nebo plavo,
Prijatelji moji u pjesmi i slici.
Nošena vjetrom kosa ti leprša
Obrazi rumeni i bijele si puti
Osmjeh ti svijetli kao sjajna zvijezda
Lagano tijelo i nježni pokreti.
Šališ se i tiho smiješ
Veselje širiš oko sebe
Drag si gost gdje god dođeš
I sva bića vole tebe.
Ptice ti na rame slete
Divlje životinje, prijatelji bez muke
Dolaze s povjerenjem blizu
I jedu ti iz ruke.
Sve u tvojoj blizini procvate
Jer velikom ljubavlju zračiš
Zagrljaj tvoj i dodir liječi
Draga si mi i puno mi značiš.
Došla si iz drugog svijeta
A sada i ovdje želiš biti
Da li te sanjam ili si stvarna
To tek trebam otkriti.
Lako i slobodno leptiri se igraju na cvjetnoj livadi. Toplo sunce ugodno grije, vjetrić lagano piri. Nebo je plavo bez oblačka. Bijele ivančice radoznalih glava izviruju iz trave. Lepršaju na vjetru, čas ravne, čas nagnute. Žuta zlatica, ljubičasta djetelina, prozračni maslačci i zelene trave također su tu. Djevojčica ih bere s majkom, slažu livadni buket. Dašak prirode nose sa sobom i pamte zajedničko vrijeme provedeno u ljubavi. Veselo čavrljaju i sjedaju na meku mirisnu travu. Pčelice i bumbari lete s cvijeta na cvijet. Bagram i bazga mirišu u blizini. Visoki uspravni jablani pozdravljaju šuštanjem lišća. Mladi orah prekrasno miriši mladim listovima. Provukao je deblo kroz žicu, obuhvatio je i obrasao. Raste ukoso, veseo i pun života svijetlo zelenih mladih listova. Snaga prirode osjeti se na svakom dijelu cvjetne livade.
Blistava duga visoko sjaji
Paleta boja jedna do druge
U velikom luku preko cijelog neba
Donosi radost umjesto tuge.
Žuta za Vjeru u Život
Crvena za Cvatnju i Rast
Lila za Ljubav i Bliskost
Zelena za Znanje i Svjesnost
Plava za Mir i Sklad.
Razlijeva boje preko cijele Planete
Donosi do svakog Ljubav i Mir
Harmoniju širi i svi smo Braća
Promjene nosi njen nježan dodir.
Zelena rijeka klizi dolinom
Mir krajolika
Bogata tišina, samo žubor lagan
I šuštanj vjetra
Planina govori vjekovima
Sa svemirom
Voda
Vatra
Zemlja
Zrak
Eter
Dodir elemenata
U ravnoteži
Zadovoljni osmjeh Pana
U daljini
Frula svira s vjetrom
I oblacima
Ujedinjenje uspavano
Ponovno se budi
Odsjaj
Dah
Trepet
Drhtaj
Smiraj
Dodir zvukova
U jedinstvu
Vlati trave nježno zelѐne
U šumarku breza
Vilina kosa izviruje iz bijele kore
Rasplesana
Moli za našu Ljubav, dugine boje iz srca
Šumi na dar
Za tkanje niti Ljubavi
Među svjetovima
Sve sam zeleno i sva šuma
List sam, grana, drvo i grm
Cvrkut ptica i žubor vode
Patuljak, vila, faun i gnom
Tu je moj dom …
Oči u mraku dobro vide
Poznaju sve puteve i kuteve šume
Bose noge po lišću poznato gaze
Štap u ruci spaja nebo s tlom
Tu je moj dom …
Kad god dođem, tu si mudar i spokojan
Širiš svoju zelenu raskoš na rubu šume
Vjetru pružaš lišće na veselo šuštanje
Deblom nudiš odmor umornim leđima
Slasnim plodovima daješ snagu moždanim vijugama
Mirisnim lišćem širiš radost spojenim dlanovima
Postojan sklapaš prijateljstvo s otvorenim srcima.
Put me vodi kraj izvora u šumu prema kestenima. Prolazim poznatim stazama i otkrivam nove, uže i duže. Svladavam strmine i ulazim u nepoznati dio šume. Istražujem stabla pogledom u krošnje, tražeći poznato kestenovo lišće. Nebo je nježno plavo s rijetkim bijelim oblacima, a nisko popodnevno sunce baca zrake na vrhove šume. Male šiškice na tlu daju znak da sam blizu. Sad vidim i kestene, ali sitne.
Pozdravljam Biljni, Životinjski svijet i svijet Duhova prirode. Zahvaljujem na nađenim kestenima. Objašnjavam da nam služe za jelo i jako su korisni, jer sadrže hranjive tvari koje nam daju snagu i ljekovite su. Molim Duhove prirode da mi pokažu krupne kestene.
Korak me vodi dublje u šumu gdje na zemlji i lišću nalazim krupne sjajne kestene. Zahvaljujem na divnim plodovima i kako berem, tako ih se pojavljuje sve više. Neke primijetim kad se penjem uz brijeg, a druge dok silazim, proviruju ispod lišća.
Najednom čujem jasno u glavi šapat: „Ona je naša!“ Osluškujem začuđena i sretna, jer Duhove prirode osjećam jako bliske.
Gledam kroz drveće prema brdu i kroz grane vidim bijelu koru. To je jedino drvo breze u ovom dijelu šume. Penjem se do nje i pozdravljam ju. Zrelo deblo se sužuje prema krošnji koja je visoko gore s drugim krošnjama. Primjećujem da je na zemlji sva okružena granama drugog drveća, kao zarobljena. Osjećam da je to vilinsko stablo i da ima važnu ulogu u ovom dijelu šume.
Skupljam snagu i snažno mičem grane deblje i tanje, oslobađam sve više prostor oko breze. Još je ostala samo jedna grana susjednog stabla koja je zaglavljena uz brezu. Vidim da će na drugoj strani imati više prostora. Pažljivo vučem savitljivu dugačku granu na suprotnu stranu od breze. Ona lako otpušta napetost i okreće se u slobodu gdje se zadovoljno širi i smiruje.
Tada sam rekla: „Evo breza, proširi svoju vilinsku energiju krajolikom“. Tada se desilo nešto čudesno: prostrujala je energija, osjetila sam val u tijelu, trnce po kralježnici gore pa dolje. Zatim se podigao vjetar kojeg do tada nije bilo. Krošnje su se zaljuljale, čulo se bučno padanje kestena, a lišće je oko mene letjelo na sve strane. Razumjela sam to kao zahvalu silfi koji su podigli zračne struje.
Odlazim sretna što sam pomogla oslobođenju Prijateljice Breze.
Pjena valova blista na suncu. Slane kapljice miluju srebrne stijene. U zraku je miris soli, smole borova i eteričnih ulja. Cvrčci su glasni, galeb u letu. Struje putuju plavim morskim dubinama. Puno je svjetla i topline užarenog sunca.
U smiraj dana, ugodna je toplina, naranđasto sunce spušta se na odmor, uranja u more na horizontu. Nebo je u žutim, naranđastim i crvenim tonovima. Brojni mali otoci plutaju na vodi.
Ugodno je leći na topli obli kamen zaspalog kralja i hrapave stijene raspucale od zuba vremena. Zeleni grm raste iz kamena. Miriši život na obilje i radost.
Mudra je stara maslina i njezin faun priča mnoge doživljaje, iako nigdje nisu putovali. Korjenje joj je duboko između kamenja našlo put do bogate zemlje.
Božica mora je budna i nježno boji događaje.
Jato delfina pliva na pučini. Slobodna su to bića puna ljubavi i radosti. U mislima plivam s njima, lakoća postojanja ispunjava moje tijelo. Osjećam slobodu u srcu. Brzo jurim kroz vodu, gipko i lagano. Zamasi peraja me daleko nose. Skok i ponovno putujem s delfinima. Postoji samo sada. Proširena Radost, iscjeljujuća Svjetlost i bezuvjetna Ljubav.
Sunce polako zalazi iza planine. Ptice se umiruju i odlaze na počinak. Mjesec se polako diže i obasjava šumu. Mudra sova krilima i hukom razbija noćni mir. Svojim glasanjem doziva vile Rusalke. Maglica se skuplja iznad planinskog jezera i postaje sve gušća. Pretvara se u oblake koji kao labudovi plutaju na vodi. Nježne vile u prozračnim bijelim haljinama plešu visoko iznad jezera. Prvo su skupljene u sredini, a onda se šire kao cvijet koji otvara latice. Vesele su i razigrane, njihov ples se stalno ritmički nastavlja.
Na proplanku iznad izvora rastu dvije sestre breze. Mlade su, bijele kore, tanke i vitke. Nalazim ih zarobljene suhim granama susjednog palog bora. Pitam ih da li žele da ih oslobodim. U glavi čujem DA.
Odlučno lomim suhe grane, deblje i tanje. Uz velik napor, malo po malo uklanjam prepreke. Osjećam kako struji nova energija i snaga oko njih. Konačno su oslobođene. Vrh jedne breze je slomljen i dodiruje zemlju. Izrađujem rašlje da ga održim iznad zemlje. Živ je i nastavlja rasti zelenim mladim listovima. Zadovoljna sam i pozdravljam breze.
S proplanka se spuštam u šumu. Pada sumrak, u daljini se vide svjetla. Pogled se pruža daleko do planina. Svjež zrak je ugodan i čist. Hodam poznatom stazom kroz drveće, vidim put, iako je već mrak. Osluškujem ugodnu tišinu.
Povremeno dolazim pozdraviti breze. Gledam ih kako rastu i napreduju slobodne. Njihova bijela glatka kora me smiruje, blizina osnažuje, a dodir liječi.
Maglica lebdi nad livadama, zemlja se budi, drveće proteže grane u sunčano jutro. U zraku je svježina. Sve je bujno, zeleno i mirisno, podržano skladom prirode i njezinih stanovnika.
Ulazim u vrt s ljubavlju, milujem svaku biljku toplinom srca i šapućem svakoj nježno kako je lijepa. „Zemljo draga, Sunce drago, hvala vam za ovo Blago.“
Duhovi prirode su vrijedni pomagači, zbog njih sve lijepo raste. Voće, začinsko bilje i cvijeće je bujno i prekrasnih boja. Tu su fauni, vile, patuljci, gnomi i palčići. Donosim im orahe, lješnjake i grožđice koje vole, tako ih častim i zahvaljujem na pomoći.
Gospodar mjesta svratio je na druženje da vidi da li je sve u redu. Pozdravljam ga i zahvaljujem na brizi. Kako me veseli da možemo ovako razgovarati, bez zvukova.
Smirena sam i ispunjena zbog mirne suradnje Svijeta ljudi i životinja, Biljnog svijeta i svijeta Duhova prirode u Skladnom vrtu.
Neka se ta suradnja trajno proširi Planetom.
Sunčeve zrake polako tonu
U crveno boje oblake i nebo
Ptice zaklon traže u gnjezdima toplim
Šuma se na počinak sprema sneno.
Sumrak miluje nježnim prisustvom
Milozvučan tračak maglice guste
Otvaraju se vrata u svjetove nove
Spiralne ceste uz vilinske prste.
U smiraj dana šetam poznatim putem koji pokraj izvora vodi dublje u šumu. Naklonim se na Šumskim vratima, sve pozdravljam i molim dozvolu za ulaz u Šumsko Kraljevstvo. Sve je mirno, osjećam da mogu ući. Imam dojam da trebam nešto napraviti, ali neznam još što. Širom otvorenog srca i očiju krećem polako dalje, osluškujući i pažljivo promatrajući. Na laganoj uzbrdici pogled mi privuče jedan desni puteljak koji se lagano spušta. Spontano krenem i nakon nekoliko koraka ugledam jedan stari šumski panj. Sav je ukrašen mahovinom, lijep i poseban. Ali sav zarobljen u suhe grane. Krenem micati grane i oslobađati ga. Kad sam završila, sjednem pored panja i zatvorim oči. Ubrzo mi se na unutarnjem platnu pojavi jedinstven film prirode: Iz sredine panja prema nebu diže se visok bijeli stup energije u kojem je nekoliko malih vila. Oko njega su dva bijela prstena na različitim visinama. Gornji prsten je kao cvijet s laticama na kojima se drže male vile i potiču da se prsten vrti. Donji prsten je niži i širi cvijet s laticama i tu su isto male vile koje ga vrte. Zadivljena uživam u toj prekrasnoj viziji. Kad osjetim da je vrijeme, sve pozdravljam i vraćam se dirnuta i radosna što sam pomogla malim nježnim šumskim prijateljima.
Prije puno godina na jednoj radionici voditeljica je ispričala jedinstven doživljaj: šetala je šumom Maksimir gdje nema ljudi i zvonila malim zvonom. Bila je mirna i opuštena. Najednom je iza jednog drveta vidjela malog patuljka sa crvenom kapicom. To je bio izuzetan trenutak njenog života. Prvi puta sam čula takvo osobno iskustvo i bila sam zadivljena tom sposobnosti da se može vidjeti biće iz drugog svijeta, nama nevidljivog.
Nakon puno godina nakon toga, u sumrak ulazim u šumu. Sve pozdravljam i veselim se mirnoj prirodi. Tražim posebno mjesto izvan puta. Vadim 3 svječice i poseban plamen. Vjetar lagano puše, ali ih uspijem upaliti. Znam da duhovi prirode vide plamen u svom svijetu i zato je posebno važan. Sjednem pored svječica i duboko dišem. Govorim Duhovima prirode spontano iz srca kao da su djeca. Već na kraju, u jednom trenutku, djeliću sekunde, bljesne vizija na mom unutarnjem platnu: vidim kako nasuprot mene, kraj plamena mirno sjede 3 mala patuljka i nježno gledaju u plamen.
Tu čudesnu sliku nosim i danas u mislima.
Mirno sjedim na dragom mjestu blizu izvora
Uživam u tišini šume kraj mirisnog prijatelja oraha
Lišće lagano treperi, sunce je zašlo, šumski je sumrak
Zatvorenih očiju dišem i postojim
U daljini šušanj, zatim tišina
Osjećam prisutnost, pa polako otvorim oči
U blizini na travi pored mene sjedi velik šumski stanovnik – Zec
Gledamo se mirno kao prijatelji
Ima veliko tijelo, smeđe krzno, visoke uši, duge noge
Pogled kao pozdrav i zahvalnost za ovaj susret
Polako se okreće i odlazi u noć
I dalje sjedim na istom mjestu dirnuta ovim šumskim susretom.
Šuma noću je nježna, mirna i tiha. Volim tu doći, otpalo lišće šušti mi pod koracima. Krošnje su slobodne, istežu se prema nebu. Kroz njihove grane proviruju zvijezde, trepere ti mali nebeski plamičci. Noćni leptir leprša. Izvor bogato žubori vodom života. Pozdravljam Duhove prirode, Biljni i Životinjski svijet. Donosim svoju kosu, jabuke i lješnjake na dar. Iz srca šaljem dugine boje ljubavi da u spirali miluju izvor i šumu. Zahvaljujem nimfama izvora na nepresušnom blagu koje daruju svima. Umivam se, pijem i iscjeljujem Vodom Života.
Mirno je toplo ljetno predvečerje. Dolazim na zelena šumska vrata i pozdravljam Biljni svijet, svijet Životinja, svijet Duhova prirode i Gospodara ovog mjesta. Molim dozvolu za ulazak u njihovo Carstvo. Zahvaljujem na potvrdi, penjem se uzbrdo i molim za siguran ugodan boravak.
Kuna kitnjastog repa s lakoćom se penje na stablo, spretno trči s grane na granu i nestaje u razgranatoj krošnji.
Pozivam vile i patuljke na druženje. Naprežem osjetila da ih ugledam. Šaljem im ljubav da ih nježno ogrne nadajući se da ću čuti kako razgovaraju. Čini mi se da osjećam Gospodara šume kako se smije u krošnjama visokih stabala.
Upijam mir, ljepotu i nježnost zelene šume. Mrak se spušta, polako se vraćam natrag, zahvaljujem na iskustvu i sve pozdravljam.
Krećem osvijetljenim putem uzbrdo, kad elegantna lisica izlazi iz voćnjaka i nestaje u šumi. Sjednem ispod bora i slušam cvrčke. Duboko dišem, srce mi se širi ispunjeno svjesnosti jedinstvenog trenutka.
Najednom zasvijetli krijesnica. I još jedna. Pozdravljam bor i spuštam se natrag. Ježić žuri iz šume u voćnjak. Zastanemo, gledamo se par trenutaka i onda nastavljamo dalje. Još jedna krijesnica. I šišmiš u letu.
Ponovno sam sama u tišini koja iscjeljuje, harmonizira i povezuje s Božanskim. Odlazim sretna i ispunjena.
Često čujem kako me Šuma zove. I ja joj se ponovno vraćam.
U zimsko doba, vrapčića jato
Veselo se dolazi hraniti kruhom
U dvorište ljubaznih ljubitelja ptica.
Leti vrapčić, uhvati krušac i brzo prhne na granu
Onda se opet vrati po novi komadić.
Trbuščići rastu, perje se širi.
Lepet krila uplaši druge, pa cijelo jato poleti
Neki šaljivci iz susjednog kljuna uzimaju krušac
Vesela graja širi se preko cijelog kraja.
Višnja, Kruška i Orah nježno
Velikim očima gledaju male veseljake
Vrapčići ih škakljaju svojim malim nožicama.
Sutra će oni doći i bit će opet zimskog veselja.